Dnevni Avaz, 15.04.2014

Svoju prvu predstavu na sceni igrao je kao desetogodišnji dječak, a potom je glumi posvetio cijeli svoj životni vijek. Bosanskohercegovački glumac Sead Bejtović rođen je 1942. u Sarajevu. Njegovi teatarski počeci vežu se za uloge junaka dječije literature, u kojima je uživao tokom čitave karijere. Nizao je uloge u predstavama i filmovima, o čemu su svjedočile nagrade. Dobitnik je `Zlatnog lovorovog vijenca`, priznanja za 55 godina karijere.

Nadimak Malecki

- Imao sam u osnovnoj školi druga, već etabliranog člana dječijeg pozorišta. Pozorište mladih, tadašnje Pionirsko pozorište, bilo je okupljalište talenata i djece koja gledaju te predstave. U takvom pozorištu stvarala su se čudesa i bio je događaj doći i gledati te predstave, a igrati su mogli samo rijetki. Drug mi je pričao malo šire o tome kako rade i koliko se druže. Inspiriran, položio sam kao desetogodišnjak audiciju i već tada počeo glumačku karijeru – prisjeća se Bejtović.

U svom prvom komadu imao je rečenicu: `Kako da vam zahvalimo, dobri prijatelju?`, koje se sjeća i nakon 60 godina. Od tada nosi nadimak Malecki, kako ga i danas mnogi oslovljavaju.

Uslijedio je niz uloga u dječijim predstavama `Palčić`, `Pinokio`, `Mačak u čizmama`, `Junaci Pavlove ulice`, `Tom Sojer`... Profesionalni glumac Pozorišta mladih, kojem je vjeran čitav svoj glumački vijek, postao je 1967., a predstavom `Mirandolia` diplomirao je u prvoj generaciji Dramskog studija, u klasi Katarine Dorić.

- Prvu nagradu dobio sam 1971. u Jajcu za predstavu `Bajka iz kofera`, a bila je za najmlađeg glumca. Igrao sam klovna. Tada se ulagalo mnogo, trudili smo se da napravimo što više. Uzdigli smo nivo predstava, neke smo davali i u evropskom smislu prije drugih. To su bili crtani filmovi na sceni - govori Bejtović, prisjećajući se i prve novinske pohvale za predstavu igranu u Skoplju `Tri čarobna psa`, koja je objavljena u `New York Timesu`.

Sa predstavama su, kao ansambl, gostovali u Indiji, Pakistanu, Iraku, Egiptu, Švicarskoj, Njemačkoj, Češkoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Makedoniji.

- Čarolije smo smišljali, pripremali scene po 17 dana, jer je pozorište ograničeno. Nisu bile siromašne godine, za te predstave davala su se ogromna sredstva, ulagalo se u scenografije, kostime, pripremalo se bez improvizacije. Iako, nekada je u predstavi jedini rekvizit bilo platno, kao tlocrt pozornice. Nove generacije se priključuju i rade to na svoj način - kaže glumac, upoređujući raniji i današnji period u teatru.

I u vrijeme opsade u Sarajevu su se čuli aplauzi nakon pozorišnih predstava. U okupiranom gradu igrano je značajno djelo Suzan Zontag (Susan Sontag). Ova rediteljka i književnica režirala je predstavu `Čekajući Godoa`, a premijera je bila 17. avgusta 1993. u Sarajevu. U njoj je Sead Bejtović igrao s Ines Fančović, Nadom Đurevskom, Irenom Mulamuhić, Izudinom Bajrovićem, Veliborom Topićem, Admirom Glamočakom, Milijanom Zirojević i Mirzom Halilovićem.

- Predstave su se igrale pod svjetlošću svijeća. Haris Pašović je režirao `Alkestisa` i tu predstavu smo igrali sedam dana prije `Čekajući Godoa`. Istovremeno smo radili dvije predstave, igrali na pozornici malog amfiteatra, u teškim pshičkim i fizičkim uvjetima ratnog perioda - govori Bejtović.

Prva generacija

Poznati glumac naglašava da je imao ponuda da prijeđe u druga pozorišta, ali nikada nije htio otići iz Pozorišta mladih. Radio je sa mnogim eminentim rediteljima sa prostora bivše Jugoslavije i inozemstva. Jedan je i od pionira radijskog i televizijskog dramskog stvaralaštva, snimivši desetine radiodrama i programa. Predstavnik je prve generacije glumaca koja je u BiH radila sinhronizacije crtanih filmova.

- Jedan dio posla je rad s Akademijom scenskih umjetnosti, nešto što je mene ispunjavalo. Nije demagogija, ali volim tu vrstu pomoći mladima. Tada su bili na studijima, a sada su uspješni u svom poslu. Nakon prvih uloga u njihovim ispitnim predstavama, krenulo je lančano - ističe Bejtović.

Saradnja sa Mustafom Nadarevićem

Bejtović cijeni mnoge glumce, između ostalih i Mustafu Nadarevića.

- Znam ga više nego što ga publika poznaje. S njim sam glumio u tri filma – u `Kuduzu`, `Mirisu dunja` i `Savršenom krugu`, koji mi je najviše u sjećanju zbog bolesti u tom periodu, ali i zbog sretnog oporavka.

Sa Mustafom sam radio i u predstavama kao što je `Hasanaginica`, koju je on režirao - ističe Bejtović te dodaje i uloge u četiri epizode popularne serije `Lud, zbunjen, normalan`, u kojoj glavnu ulogu ima Nadarević.

Brojne uloge

U svom glumačkom životu igrao je brojne uloge, a kako navodi, postao je stručnjak za ulogu starca.

- Ne mogu odrediti najdražu ulogu, jer su sve bitne pojedinačno, ali možda se Prospero izdvaja po suptilnosti - kaže Bejtović.

Porodične veze

Bejtović je u dugogodišnjem braku sa Zadom i imaju dvoje uspješne djece, kćerku Unu i sina Suada te unuku Leu. Voli klasičnu muziku, rokenrol, pasionirani je kolekcionar filmova...

- Porodično smo vezani i jedni drugima smo podrška, ali u individualnom razvoju stvari. Djeci nije dato da budu kopije - kaže Bejtović.

Platno kao more

- U predstavi `Mačak Džingis-kan` platno na sceni poslužilo nam je kao more pa smo po njemu uvježbanim pokretima plivali, izranjali, pravili oluje... U `Buri` smo scenu mačevanja odigrali realno s konkretnim udarcima, a nismo se ozlijedili. Tome su doprinijele iscrpne probe - objašnjava Bejtović neke improvizacije koje su vodile do savršene scenografije i radnje.