Ježeva kućica

Ova, jedna od najljepših stihovanih priča, bila je i jeste nezaobilazna u odrastanju inih, sadašnjih i, vjerovatno budućih, generacija, te i ne čudi da je i bila i jeste uvrštena u programe obavezne lektire za učenike osnovnih škola. S toga, repertoarsko opredjeljenje da se na lutkarski način uprizori „Ježeva kućica“, Pozorištu mladih omogućava da se ovo klasično djelo valorizira na način propitivanja i aktualiziranja značenja ove priče: šta nam ona govori danas, na šta nas upućuje i koje emocije podstiče da joj se uvijek sa radošću vraćamo? Danas, možda više nego ikad prije, literarne i idejne vrijednosti „Ježeve kućice“ osnažuju osjećaje pripadnosti i prepoznavanja vrijednosti, ne samo vlastitog doma, već naše domaje. S toga, predstava je koncipirana na metaforičkom značenju kuće-doma i akceptira bitnost da vrijednosti naše kuće/identiteta/zemlje čuvamo i uvažavamo, te je na tim osnovama dalje gradimo vlastitim trudom i radom, ponosom i odanošću. Početku rada na predstavi predhodila je priprema koja je podrazumijevala razgovor sa učenicima osnovnih škola, kao i sa djecom iz vrtića i iz emigrantskih kampova, koji su predstavljali svoj dom riječju i crtežom. Prikupljeni materijal je korišten kao polazište u razradi koncepta predstave. Gdje obitava ta Ćopićeva Ježeva kućica, koja je to prastara šuma krije, da li je na kraju svijeta, kod zadnjeg druma, ili je utkana u kamove naše prošlosti, samo su neka od pitanja koja su nas usmjeravala kroz proces rada. Čuvaju je vilenjaci, (da li od nas samih?), šumska bića ljudskom oku nevidljiva, kako bi, otkrivajući nam snagu plemenitosti, skromnosti i ponosa, stigli do našeg srca!